Street Fighter 6 Recenzija

Milan Radosavljević
12 minute vrijeme čitanja
9.3
Street Fighter 6

Nekoliko meseci nakon mog rođenja, tačnije u avgustu 1987 Takashi Nishiyama i njegov ortak Hiroshi Matsumoto su totalno nesvesno kreirali igru koja će vladati fajting scenom decenijama – Street Fighter.

Verujem da sa pet meseci nisam bio u stanju da uživam u ovom naslovu, ali početkom devedesetih i prvom Famicom konzolom sam otkrio ovaj sveti gral fighting igara. Godine su prolazile, a CAPCOM se pobrinuo da me Street Fighter igre prate kroz detinjstvo, tinejdžerske dane kao i u trenucima kada sam se prvi put zaljubio, našao prvi posao, selio u druge gradove. Bolje rečeno, Street Fighter je postao moj nemi saputnik, od malih nogu, sve do sada. Retko koja igra se može pohvaliti popularnošću koji uživa ovaj naslov i ovo je sigurno jedan od retkih franšiza, okej pored Super Maria, za koji su svi čuli, nebitno da li ste gejmeri ili ne. Mislim, nađite mi jednu osobu koja nije čula makar jednom u životu shooooryuken! Legenradno zar ne?

Kako je se ova franšiza razvijala, svaka sledeća igra je bila drugačija od prethodne. Svaka je imala svoju mehaniku.  To je teralo igrače da iznova uče du varijalu centralne mehanike. U skorijoj istoriji, ta razlika u mehanici igara je bila drastičnija sa svakim naslovom. U SF3 naslovu smo imali parry mehaniku, u SF4 Focus Attack dok u SF5 je to bio V-Shift i V-Trigger. Naravno da nećemo ulaziti u detalje ovih mehanika, jer sa izlaskom Street Fighter 6 igre, sve one su postale opskurne u svakom mogućem pogledu. Jednostavno rečeno, ni jedna glavna mehanika, koja je karakterisala starije nasove, nije prisutna ovde. Okej naravno, pokreti boraca i osnovne mehanike, koje skoro uvek ostaju isti, ali ne i ta centralna mehanika, koja čini srž SF naslova i oko čega se sve „vrti“.

Posle poprilično problematičnog irazvoja i izlaska Street Fighter 5 naslova, otkaza Yoshinori Onoa, producenta četvorke i petice,  posao kreativnog dizajnera na šestom delu u franšizi preuzeo je Yosuke Hashimoto. Za one kojima on nije poznat po imenu sigurno je poznat po naslovima na kojima je radio ranije, a to je Bayonetta franšiza. Ovo je odrađeno sve u nadi da Street Fighter 6 pronađe put do vrha, krune fajting igara, koju je u međuvremenu negde usput ispustio i izgubio na žalost zahvaljujući nekada legendarnom Onou.

Globalna mehanika kontrolisanja likova jeste mešavina ranijih igara, jer kako da promenite kombinaciju tastera za aktivaciju hadoukena i shoryuken a da ne izdate armiju fanova na apsolutno svakom delu sveta. Zanimljivo je da je ta fajting mehanika u ovom delu univerzalna za sve likove, što je poprilično olakšavajuća okolnost za sve nove igrače koji žele da zarone u Street Fighter serijal. Koji ukoliko već nisu, bez uvrede, su živeli ispod kamena svih ovih decenija i nikada nisu probali igre iz ove franšize. To je i jedna od glavnih odlika ovog naslova. Sa svime šta nudi igra u sebi, sa namerom je dizajnirana za ono što sam rekao, da se svidi novim igračima, da povrati one stare i da zadovolji veterane. Na svu sreću, uspeva us vemu tome.

Sada ću krenuti malo dublje sa objašnjenjem glavnih, centralnih mehanika u ovom naslovu. U igri imate dva resursa koje je potrebno znati i masterovati. To su Drive Meter koji se koristi apsolutno za sve poteze koje želite da načinite, kao i CA Meter, koji se koristi za super poteze. Zanimljiva stvar je to što Drive Meter je pun odmah na početku partije, što znači da odmah možete izvoditi zahtevnije poteze, ali isto tako morate biti i pažljivi. Ukoliko istrošite Drive Meter u nekom trenutku, upašćete u Burnout. U tim trenucima nećete moći da uradite parry iliti bilo koji zahtevniji potez dok se Drive Meter sam ne regeneriše.

Drive impact je potez sličan focus attacku is Street Fighter 4. Drive Impact je jak oklopni napad iliti Armored Power Absorbing Heavy Attack i koristicete ga ukoliko vas protivnik radi predvidljive poteze. Ovaj potez postaje jos jaci ukoliko protivnika saterate u ugao i sigurno je da ce većini ljudi predstavljati glavni problem u prvih nekoliko nedelja igre jer je poprilično teško counterovati ga. Ukoliko vaš protivnik blokira ovaj napad, gubiće svoj Drive Meter, što znači ako nagazite nekog u ugao, poprilično ćete ga brzo dovesti do starijuma Burnouta, kada neće moći apsolutno ništa da uradi u kontranapadu.

Drive Rush mehanika omogućuje bolji Dash, brzo agresivnije približavanje protivniku, dodatne komboe i uglavnom cete ga koristiti dok napadate svog protivnika, tj ofanzivno. Drive Reversal je slican Alpha Counteru ili V-Reversalu iz starih igara i jedna je od defanzivnih mehanika koja će vam pomoći da se izvučete iz nezgodne situacije. Najčešće kada neprijatelj pokuša da odradi kombo dok gi blokirate njegov udarac, bolje rečeno, najefikaciji je kada se radi iz blocking stava. Drive Parry ćete takodje uglavnom koristiti defanzivno i sigurno ce vremenom, kada se igraci naviknu na likove, postati mozda i kljucna mehanika u igri. Ukoliko uspete da uradite Perfect Parry sa ovom mehanikom, sve u zavisnosti od vašeg trneutnog stava i situacije, možete dobiti određene bonuse za komboe koje napravite prativši savršen parry. Drive Meter takođe možete koristiti i za jače, takozvane overdrive, varijante specijalnih poteza. Svaki od njih će, naravno naneti veću štetu vašem protivniku, ukoliko se pravilno i pravovremenski izvedu.

Ocigledno je da je gameplay prilično kompleksan i dinamičan, tako da očekujem da za razliku od prošle igre dozvoli igracima da iste likove koriste na potpuno različite načine. Igra nudi dve razlicite kontrole seme – klasicnu namenjenu ljudima koji su igrali prethodne igre i modern kontrolnu semu koja je pre svega namenjena pocetnicima (sto ne znaci da je nece koristiti i iskusniji igraci). Svaka od ovih mehnika ima prednosti i mane. Puristi će naravno koristiti klasičnu šemu kontrola, a i po rečima iskusnih igrača kao i osobe koja mi je pomogla za ovaj review, shin-boyan, jednog od najboljih SF boraca na našim prostorima, classic kontrole vam daju veću kontrolu nad dinamikom igre .Veća kontrola znači, bolji ishod svake borbe, naravno kada uspete da se prilagodite old school kontrolama.

Iako su ovakve igre najzanimljive kada protivnik sedi pored vas, većina nas će igru pre svega igrati online. Za razliku od SF5 gde je ovaj segment bio prosečan čak i godinama nakon izlaska, SF6 ima odličan netcode koji vam dozvoljava da igrate i protiv protivnika sa drugog kontinenta, a utisak će biti skoro pa kao da sedi pored vas. Osim toga, učitavanja su jako brza, tako bez obzira da li pobedili ili izgubili, sledeći okršaj je samo nekoliko sekundi daleko.

Dobar netcode je prilično bitan i zbog kompetitivnog igranja. Capcom i za SF6 organizuje Capcom pro tour, takmičarsku ligu koja sadrži i offline i online turnire. Ovo je deseta sezona takmicenja i ove godine je Capcom obezbedio najveci fond za nagrade od 2 miliona dolara. Prvih nekoliko turnira su bili zabavni i deluje da ce ova igra biti zanimljivija i za gledanje od prethodnih.

Sada kada sam sa ovim zaključio stvari vezane za mehaniku i igranje Street Fighter 6 naslova, pomenuću i modove igre, koji su naravno pored same mehanike, najbolja stvar u ovoj igri. U igri postoji World Tour, Story Mod u kojem možete napraviti svog lika i upustiti se u Street Fighter avanturu. Cilj vam je da impreisonirate 18 velikih svetskih boraca, a oni su praktično roster glavne igre. Putovaćete kroz razne gradove u svetu i na ulicama svih njih ćete moći da se bijete sa svakim, bukvalno. Samo je potrebno da popričate i uletite u borbu. Zanimljiva stvar u ovom modu je to što vašem liku možete dodeliti pokrete, kada ih otključate raznih boraca. Tako da možete raditi specijalne pokrete Blanke, dok vrtite nogama kao Chun Li i bacate hadouken kao Ryu ili Ken. Priča koja prati glavne borce u igri je fantastična, tako da čak i ukoliko želite da naučite šta se izdešavalo svih ovih godina sa nekim od najpopularnijih boraca u franšizi, bićete prijatno iznenađeni koliko je razrađen backstory svih njih.

Fighting Ground je mod koji je poznat apsolutno svima. Tu možete igrati Versus mečeve protiv AI boraca ili lokalno protiv prijatelja, možda i neprijatelja, a možete uskočiti i u online borbe. Versuis mod se može igrati u 1 na 1 režimu kao i u team battle režimu. Ovo će većini iskusnijih igrača odmah na ppčetku biti mesto gde će najviše vremena provoditi. Mada, Training Mode je možda deo igre koje je, za one neiskusne a i za one koji žele da provere svoj skil, najbolje odrađen od svih fajting igara do sada. Igra će vam detaljno i strpljivo objašnjavati i učiti vas pokretima, a sve šta želite da uradite, šta ste uradili ili u čemu ste fejlovali, će biti vizuelno izraženo, tako da u svakom trenutku ćete znati koji segment vaše borbe, kretnje, poteza je potrebno usavršiti.

Tu je i Battle Hub, interaktivni hub koji se po prvi put pojavljuje u franšizi. U ovom modu ćete nastupiti kao lik koga možete koristiti i u World Touru. U njemu možete upoznavati i komunicirati sa drugim igračima, trenirati i igrati protiv njih, tako što ćete ih izazvati na arkadama. Pored svega toga, možete i uživati u nekim legendarnim Capcom igrama na arkadnim automatima u ovom interaktivnom socijalnom prostoru. Tu su Captain Commando, Final Fight, Street Fighter II, Super Street Fighter II i još par drugih. Tako da, ukoliko ste jednostavno loši u borbi u šestici, uvek se možete oprobati u old school SF naslovu ili možda da oborite High Score u legendarnom Final Fightu.

Street Fighter 6
9.3
Gameplay 10 od 10
Grafika 10 od 10
Audio 9 od 10
Priča 8 od 10
Podijeli ovaj članak:
Ostavi komentar

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *