Stray Gods: The Roleplaying Musical Recenzija

Milan Radosavljević
6 minute vrijeme čitanja
8.3
Stray Gods: The Roleplaying Musical

Ovih dana, godina bolje rečeno, razvojni timovi eksperimenišu na sve strane sa mešanjem žanrova. „Lakoća“ razvoja jednostavnijih igara, ne jednostavnih da se razumemo, je glavni drajv svih razvojnih timova da puste mašti na volju i izmisle nešto novo, neočekivano i interesantno.

Upravo iz tog kreativnog, „mogu da uradim šta želim“ poriva, nam stiže Stray Gods: The Roleplaying Musical. O da, dobro ste čuli, igra mjuzikl koja je poprilično interesantna, intrigantna i zanimljiva od početka do kraja. Sada se verovatno svi pitate, kako se to mjuzikl igra? Jednostavni odgovor, zamislite Telltale naslove samo sa mnogo muzika, scenografija i igranja glavnih likova, zanimljivim zapletom i odličinm likovima. A najbolje od svega, zamislite da pa skoro sve kompozicije u ovoj igri su u rangu nekih sasvim solidnih mjuzikl filmova koji su izlazili proteklih decenija. Otprilike to predsatvlja Stray Gods: The Roleplaying Musical.

Igra se dešava u alternativnom svetu, gde grčki bogovi žive među nama smrtnicima. Vi preuzimate ulogu Grace, koja je postala nova Muza bogova, ali najviše zbog toga jer je prošla njihova Muza ubijena. Ta titula donosi i neku vrstu prokletstva, jer vi kao nova Muza, morate da pronađete ubicu prošle, na zahtev bogova. A ukoliko to ne uradite… pa otprilike ćete probuditi sav gnev bogova i završićete kao vaša prethodnica.

U samoj osnovi Stray Gods je avanturistička igara, kao iz Telltale kuhinje, koja nam dolazi iz Summerfall Studiosa. Igra se zasniva na razgovorima, a oni se odvijaju kroz stablo dijaloga koje vam omogućava da se raspitate o detaljima onih koji su uključeni i da usput razvijate svoje odnose. Na početku igre možete odabrati dominantnu osobinu ličnosti koja će otključati dodatne opcije razgovora; šarmantan, svestan sveta oko sebe ili pametan. Različiti načini pristupa svakoj situaciji dodaju igrici mnogo mogućnosti ponovnog igranja. Što se tiče muzičkog dela, da, taj deo je tačan. Ali ironija je u tome što, uprkos tome što ćete uživati u harizmatičnim veteranskim glasovnim glumcima koji daju sve od sebe da unaprede materijal, sve presme su nekako, pa prolazne. Ni jedna vam neće ostati urezana u pamćenje dok ćete je pamtiti, pevušiti u trenucima kada ne igrate igru.

Imaćete i izbore ličnosti tokom svake pesme u igri. Tokom nekoliko tačaka u svakoj od više od deset pesama u igri, možete uticati na pravac pesme tako što ćete birati na osnovu tih osobina ličnosti. Svaki izbor utiče ne samo na tekst, a potom i na priču, već se i muzička kompozicija menja u skladu sa tim. Šarmantni izbori uzrokuju da muzika usvoji miran, melodičan ton uz harfu kao dominantni instrument. Ako idete na pravi put, stvari se ubrzavaju, uz optimističniji tempo i agresivniji pomak u muzici ka pank rok vibraciji. Na kraju, odabir pametne opcije uliva džez zamah sa brzim i duhovitim tekstovima koji se uklapaju.

Nego da se vratimo „gejmpleju. Sa nadolazećim suđenjem, Grace ili otkriva istinu, ili preuzima odgovornost za zločin. Dakle, ona nema mnogo izbora osim da se uvuče u svet bogova, koji sebe sada nazivaju idolima i otkrije šta svako od njih zna. Ono što sledi je serija scena izgrađenih od efikasno ekspresivnih fotografija na panelu, u kojima Grejs ćaska sa idolima u njihovim staništima po meri. Izbori dijaloga vam omogućavaju da iskopavate informacije iz NPC-a ili odgovorite na bilo kakvu suzdržanost koju imaju na načine koji bi mogli da masiraju njihov ego. Stvari mogu čak postati i flertujuće sa nekim od glumaca, što dovodi do mogućnosti za romansu. I to je pre nego što se susret gotovo neizbežno pretvori u pesmu, gde ćete imati najveći uticaj.

Ceo ovaj koncept funkcioniše, najviše zbog toga kako je cela priča postavljena i zbog sveta u kome je smeštena. Duboke ličnosti koje su ovde prikazane su odlično društvo. Idoli se pridržavaju osnovnih osobina – Pan s kozjim rogovima, na primer, teško može da potisne svoje hedonističke želje – ali su takođe bili savijeni vremenom i neurednim procesom reinkarnacije koji vidi kako njihovi duhovi skaču u smrtna tela (poput Grace) gde nova sećanja stapaju se sa starim. Dakle, imamo Apolona, plavokosog Adonisa otvorene košulje, jagodičnih kostiju oštro definisanih kao i trbušnjaci, ponovo izmišljenog kao dečko surfer. U međuvremenu, Persefona, zastrašujuće visoka mafijaška kraljica mrtvih, sada upravlja noćnim klubom pod nazivom The Undervorld.

Prednost cele postavke je u mogućnosti da se uključite u duže razgovore sa ovim bukvalno većim od života ličnosti, razotkrivajući njihove pristrasnosti i sitničavost, pa čak i dovodeći ih do katarze. U središtu svega je Grejs, naša protagonistkinja, blagoslovena vrhunskim muzičkim darom. I dok sama muzika pada, mehanika u njenom centru, gde Grejs bira ton i pravac svake pesme kroz razgranate lirske izbore, je dobro implementirana i daje igraču osvežavajući nivo agencije u odnosu na inače linearnu naraciju igre.

Ako želite biti u toku s najnovijim sadržajem, zapratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i pridružite se našem Discord serveru.

Stray Gods: The Roleplaying Musical
8.3
Gameplay 8 od 10
Grafika 8 od 10
Muzika 8 od 10
Priča 9 od 10
TAGGED:
Podijeli ovaj članak:
Ostavi komentar

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *