Final Fantasy je jako važan serijal Square Enixu. To stoji u samom njegovom imenu.
Kada je izašao prvi Final Fantasy, sada već davne 1987. godine (isprike svim 35.-godišnjacima i starijima) Square Enix je bio u vrlo nezavidnom položaju. Kompanija je bila pred bankrotom, igre nisu postizale svoje prodajne ciljeve i svi su vjerovali kako će naredni projekt biti njihov posljednji. Hironobu Sakaguchi, kreator Final Fantasy serijala napravio je igru sa A-timom (glavnim developer timom) koja je postala veliki hit, a ostalo je povijest. Stoga, ponekad bude vrlo čudno koliko je Square Enix zapravo spreman riskirati i eksperimentirati sa svojim jako poznatim serijalom. Ukoliko vam Final Fantasy VII Remake nije bio dovoljan dokaz, spremite se onda na Stranger of Paradise: Final Fantasy Origin.
U teoriji Stranger of Paradise je rekreacija upravo originalnog Final Fantasy naslova, samo svezanog u Soulslike dojam, combat i level design. Na prvi pogled pitati ćete se što su dovraga mislili u Square Enixu kada su ovakvu igru pustili u prodaju samo par tjedana nakon Elden Ringa. Kako će se ovakva igra približiti kvaliteti produkcije, dizajna ili bilo čega drugoga FromSoftware-ovom divu. Vrlo brzo će te shvatiti da Stranger of Paradise nije imitacija, već praktično ruganje i satira cijelom Final Fantasy serijalu i FromSoftware formuli.
Priča sama po sebi je i blagoslov i kletva. Cijelom igrom predvodi obsesija “kaosom” i to praktičkim u svakom dijalogu. Glavni lik Jack – yep, glavni lik se zove Jack – će se vrlo često isključiti iz razgovora tako što će upaliti svoju playlistu. Kada bi ja tako nešto napravio svojem šefu mislim da bi vrlo brzo ciljao koji je najmekši dio betona dok bi padao sa 3. kata zgrade. Iako vrlo često takva situacija i interakcija bude smiješna i zanimljiva – definitivno drugačija – vrlo brzo se umorite, pogotovo kada je riječ o nečem što vas zanima po pitanju priče i mjesta radnje. Dosta često će vaši kompanjoni početi pričati nešto o sebi, ili o nekakvom događaju da bi ih Jack odriješito izignorirao ili odrezao usred govora i krenuo pričati o nečem sasvim nevezanom. Ukoliko volite priču, pogotovo backstory i setting svijeta pripremite tlakomjer, duboko udahnite i možda najbolje nemojte početi igrati ovu igru.
- Advertisement -
Ukoliko možete progutati ovakav stil pisanja, pronaći ćete vrlo robusan i zanimljiv action RPG. Combat je odličan i na najtežim nivoima je zapravo vrlo izazovan. Osim klasičnih poteza poput napada, izbjegavanja i parry-a igra Jacku daje “Soul Shield”. Soul Shield zahtjeva precizan timing pomoću kojeg ćete odbiti napad. Ukoliko skupite par dobrih blockova, regenerirat će vam se MP i moći ćete koristiti još bolje napade. Osim blokiranja napada, pomoću Soul Shielda možete abzorbirati neprijateljske napade i lansirati ih nazad. Time efektivno postajete mage.
Također postoje specijalni finishing napadi u kojima Jack praktički dezintegrira protivnike u kristale. Ukoliko ste ikada htjeli vidjeti Final Fantasy protivnika kako se praktički raspada (The Guard Scorpion, khm khm) ova igra je za vas. Finishing napadi su zadovoljavajući, no brzo mogu postati i neugodni nakon sve makljaže koju vidite.
Postoji velika količina različitih poslova (klasa) koje možete izabrati, i svaki od njih je zanimljiv i dojmljiv na svoj način. S druge strane, level design je dosta monoton i nezanimljiv. Leveli su vrlo linearni, te su iz nekog razloga u Square Enixu odlučili izbaciti minimap ili bilo kakav map. Na par lokacija sam se pronašao izgubljen, išao bih se vratiti i primijetio bih da postoje dva identična puta. Naravno, kako nema mape, cijeli dojam je bio “parola snađi se”. Ovome ne pomaže činjenica da u nekim mjestima neprijatelji se respawnaju vrlo brzo, stoga nemate nekakav pokazatelj da ste ovdje već prošli. Jedan od najfrustriranijih trenutaka ikada, kada sam skoro odustao od same igre je bio gotovo na početku kada sam došao do dijela gdje moram putovati liftom, međutim, liftovi nisu pokazivali kuda idu?!
Leveli su također dosta mračni, i vrlo je teško napraviti ih oštrijima i vidljivijima. Često sam napamet hodao kroz tamne dijelove i nadao se da ću nabasati na vrata. Grafički gledano, Stranger of Paradise nije nikakvo next-gen remek djelo. Igra bi ležerno mogla ići uz bok prvim naslovima koji su stigli sa PS4. Naravno, to ne znači da je ružna, naprotiv, u par trenutaka mi je oduzela dah, no kada gledamo u nekakvo kompletno djelo grafika Stranger of Paradise nije impresionirala. Teksture i modeli likova su vrlo obični i bljutavi, no tekstura oružja je fenomenalna.
ZAKLJUČAK
Na kraju dana, moram se zapitati je li gaming scena uopće spremna za iskustvo kao što je Stranger of Paradise. Ovo nije samo igra koja se ruga samoj sebi, naprotiv, već se ruga igračima i developerima. Kako bi se igra trebala praviti? Kako bi se igra trebala igrati? Sve ovo bacite u vodu kada dođete do ovog naslova. Igra je definitivno produkt eksperimenta i taj eksperiment je zanimljiv, no ipak je malo previše. Samo se nadam da će gameri shvatiti da Jack, njegov iPod, obsesija sa kaosom i prekidanjem svojih prijatelja u razgovor produkt jedne velike satire i da se ne bi trebalo uzeti za gotovo. Ukoliko to ne shvate, Stranger of Paradise će se pronaći na jakom i nezasluženom udaru. Ili ipak možda zasluženom? Ipak je ovdje Square Enix eksperimentirao, a sada je na gamerima da vide jesu li i profitirali.
INFO BOX
Stranger of Paradise: Final Fantasy Origin
