No Rest for the Wicked – Early Access Recenzija

Milan Radosavljević
11 minute vrijeme čitanja
9.3
No Rest for the Wicked

Moon Studios su svima poznati po sjajnim Ori igrama. Čim je izašao prvi naslov u ovom serijalu, oborio je sve s’nogu. Grafika je bila prelepa, savršena mehanika i svet u kome se dešava igra.

Emotivna priča sa sjanim nemim likovima. Igranje ovih naslova je delovalo kao da ste deo neke bajke. Pre nekoliko godina, dobili smo najavu za novu igru iz Moon Studiosa i dok su svi još jednom očekivali neki predivni platformer, dobili smo vest da treba da očekujemo nešto totalno drugačije. No Rest for the Wicked, ime njihove nove igre je bila aposlutno sve šta Ori nije. Izometrijski i metodični RPG sa divnim svetom koji možete slobodno da istražujete. Već nakon prve najave je sve ponovo izgledalo bajkovito, ali i strašno brutalno i to je jedan od ciljeva u kreiranju ove igre. Izađi iz zone komfora koji su sebi napravili sa Ori igrama, i uleteti u nešto totalno novo.

Moon Studios-a vodi igrače na putovanje kroz ostrvo Isola Sacra, gde se suočavaju sa zlokobnom kugom poznatom kao Pestilencija. Priča počinje smrću kralja Harola 841. godine, a na presto dolazi njegov sin Magnus, čija reputacija neiskusnog i arogantnog vladara prethodi njegovom vladanju. Kraljevstvo jedva stiže da oplakuje smrt kralja, jer se Pestilencija, nekada zaboravljena kuga, vraća nakon hiljadu godina Igrač preuzima ulogu Cerima, svetog ratnika sa moći da se suprotstavi i očisti Pestilenciju. Njegova misija vodi ga kroz opasnosti ostrva Isola Sacra, gde se bori protiv raznih neprijatelja i istražuje misterije koje ostrvo krije. Cerimova potraga nije samo fizička borba već i moralni izazov, jer mora da donosi teške odluke koje će uticati na budućnost ostrva i njegovih stanovnika

Uvodni deo igre može da potraje par sati, sve dok ne stignete do glavnog grada ovog ostrva, Sacrementa. Grad je ogroman i divno odrađen i zanimljivo je da dolaskom u njega će vam se otvoriti tip mehanika koje nisu standardne za ove igre. Od vašeg zadatka avanturisanja i ubijanja velikih zlih bossova, igra će vas od jednom baciti u obnovu ovog drevnog grada. Kako bi obnovili određene zgrade ili sagradili nešto novo, potrebne su vam sirovine koje možete pronaći u toku avanturisanja. U Sacrementu ćak možete kuptii kuću i dekorisati je kako god budete želeli. Da, sve ovo podseća kao da pričam o Animal Crossing igri, ali taj deo ovog naslova stvarno podseća na tako nešto. Totalno je opuštajuć i moćićete da uživate u ovom gradu koliko god budete želeli. Pored toga, srešćete poprilično zanimljive likove koji će vam davati questove, tips & tricks o tome kako možete rešiti nešto i nagrade za obnovu njihovog grada.

Mada tu nastaje problem, a to je vaš inventar. Skoro uvek nakon prvih par sati nećete imati prostora kako za sirovine tako i za opremu koju budete nalazili. Stalno morate da vagate i odlučujete šta želite da zadržite a šta da bacite ili prodate. Kupovinom kuće će se ovaj problem delimično olakštati jer će vam kuća služiti kao stovarište, ali za kupovinu jednog stambenog objekta u Sacrementu, će vam biti potrebno dosta para, makar na početku.

Iako na prvi pogled igra deluje kao da je klon Diablo ili Path of Exile naslova, gameplay se dosta razlikuje od njih. Bolje rečeno, gameplay u borbi dosta više podseća na onaj koji smo videli u Dark Souls igrama i sličnim soulslike naslovima. To praktično znači da je borba dosta sporija, metodička i strateška. Nikada vam neće biti u prilogu da jednostavno bezglavo žurite u njoj, jer ćete uvek izvući deblji kraj. U igri imamo block, parry i roll mehanike, i kombinacijom svega morate da nadmudrite vašeg protivnika. Problem je što imate poprilično ograničenu staminu iliti izdržljivost prilikom zadavanja udaraca ili bilo koje akcije u borbi, tako da morate da planirate svaki sledeći potez. Jer ako se nađete bez stamine nakon vezanog niza udaraca, nećete biti u mogućnosti da pobegnete. Neko bi pomislio da ovo važi samo za borbe protiv bossova, ali to delimično nije tačno. Već na početku, čak i najobičniji protivnik može poprilično lako da vas ubije iz nekoliko udaraca. Ovaj trend se nastavlja kroz celu igru. Obični protivnici imaju manje healtha nego recimo mini-boss jedinice ili bossovi, bolje rečeno, brže će te ih ubiti, ali ukoliko promašite krucijalni udarac, to vas može skupo koštati.

Kada sam video najavu igre, nisam znao kako će se ta mehanika prevesti u izvođenje iz izometrijske perspektive. Bio sam ubeđen da preglednost terena, protivnika, manevrisanje jednostavno neće da funkcioniše kako treba, jer ipak podseća na neke jako popularne izometrijske naslove na prvi pogled. Sva sreća pa sam dosta pogrešio u pretpostavci. Iako je kamera podignuta, u borbi praktično ne smeta skoro ni u jednom trenutku. Igra je čak responzivnija nego bilo koji souls naslov što sam igrao, tako da sam bio poprilično lepo oduševljen kada sam video kako mehanika funkcioniše. Ipak, postoji par problema kod kamere, najviše u uskim prolazima. Kada ste ispred nekog velikog predmeta, on nestaje sa vidika, ali je i dalje tu. Problem nekada nastaje što ćete pomisliti da ste se zaglavili u igri dok pokušate da pobegnete od neprijatelja, ali to je samo recimo drvo koje je nevidljivo zbog perskeptive kamere koju igra forsira. Ovo isto ume da pravi probleme i kod istraživanja raznih mesta na ovoj prelepoj mapi. Platformski izazoiv jednostavno nekada ne mogu dobro da se izvedu ili se izvode poprilično teško. Zbog fiksne kamere ćete imati problema i prilikom skakanja na objekte i mesta gde mislite da možete da skočite, samo zato što ne možete da procenite razdaljinu ili ne možete da vidite na kom mestu bi mogli da se dočekate nakon skoka. Upravo zbog svega toga, takav tip avanturisanja će vas ne tako retko vratiti na poslednji checkpoint.

Kada poginete, nebitno da li u borbi ili prilikom avanturisanja, ne gubite ništa od opreme, iskustvenih poena ili bilo čega drugog. Što je totalno okej uzevši u obzir težinu igre i naravno probleme prilikom skakutanja na određenim mestima. Jedino šta će se desiti kada poginete jeste što će vam se oprema oštetiti. Ginete li dosta dugo i stalno, oprema će se jednostavno polomiti i moraćete da odete do osobe koja može to da vam popravi. Sva sreća pa ta osoba je skoro uvek kod checkpointa, a ako nije, pogotovo u kasnijim delovima igre, preko checkpointa se možete teleportovati do mesta gde ga možete naći. Ali za popravku oružja kao i kupovinu drugih stvari vam je potreban novac koji možete pronalaziti u toku vaše avanture. Novac bacaju protivnici kada ih porazite, a možete ih naći i u drvenim kutijama koje su darežljivo razbacane po nivoima koje možete razbiti.

Lepo je napomenuti da ovde ne postoji fiksni healing ajtemi, već da njih morate da craftujete i sakupljate. U toku igre ćete pronalaziti razne recepte koji će vam pomoći da pravite drugačije napitke i hranu, i oni će vam davati određene efekte u toku borbe, istraživanja ili će vas lečiti. Praktično, možete imati hranu kod sebe koliko god budete želeli, sve dok imate sirovine kojim možete da ih napravite. A njih ćete nalaziti u toku istraživanja, kao i sve ostalo.

Druge mehanike poprilično podsećaju na većinu RPGova na tržištu. Sakupljaćete opremu koja ima drugačije statistike i u odnosu na nju i naravno stats vašeg karaktera ćete odlučivati kakav ćete tip boraca biti. Svakim novim dobijenim iskustvenim nivoom ćete moći da nadograđujete stats vašeg lika, kao što su snaga, dexterity, vitality, faith i tako dalje. Zanimljivo je da je korišćenje odužja vezano za ovu statistiku, tako da kada odlučite koje ćete oružje nositi sa sobom i tip opreme, bilo bi dobro da se fokusirate i na atribute koje ono zahteva.

Iako je igra još uvek mlada, bolje rečeno, tek je izašla kao Early Access naslov, deluje poprilično kompletno u mnogim aspektima, što je apsolutno za svaku pohvalu. Ostrvo na kome se nalazite deluje predobro i tih par lokacija koje su dostupne u Early Accessu za sada, su odlično odrađene. Već su najavljene nove regije i nove mogućnosti koje će biti dostupne u igri kako razvoj bude tekao, a to je samo još jedan veliki plus. No Rest for the Wicked je odličan naslov koji će zadovoljiti mnoge igrače. Da, dosta se razlikuje od Moon Studios naslova do sada, ali zar nije i to cilj svake kompanije, da evoluira i dostavlja sve složenije i bolje igre. Ukoliko već niste, No Rest for the Wicked bi trebao da bude u vašoj biblioteci, ako ne makar na Wishlist na Steamu, jer nas čeka uzbudljiv razvoj ovog naslova u budućnosti.

No Rest for the Wicked
9.3
Grafika 10 od 10
Gameplay 9 od 10
Priča 9 od 10
Audio 9 od 10
Podijeli ovaj članak:
Ostavi komentar

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *