Igrali smo The Texas Chainsaw Massacre

Milan Radosavljević
8 minute vrijeme čitanja

Proteklog vikenda, imali smo prilike da igramo Technical Test nadolazeće horror multiplayer igre The Texas Chainsaw Massacre. Znate, igra koja je rađena po filmu, koji je rađen po istinitoj priči o masakru studenata u ruralnim delovima Amerike od strane jedne, poremećene porodice. Sigurno ste makar čuli, ako ne i gledali jedan od filmova, nebitno da li original ili takozvani remake od pre desetak godina. Ako ne, sigurno ste čuli za glavnog protagonistu „Leatherface“ koji se dosta često pojavljuje u drugim igrama, veliki čika sa maskom od kože njegovih žrtava i motornom testerom. Detalje vezano za priču, dešavanja koja su okružavala ovaj događaj ćemo ostaviti za naš pun review, a sada ću vam preneti ono šta sam ja igrao, da li mi se svidelo ili ne, I šta možete očekivati od ovog naslova kada bude izašao u drugoj polovini avgusta ove godine.

The Texas Chainsaw Massacre je online multiplayer igra, nešto slično kao Dead by Daylight. U osnovi, asimetrična multiplayer igra, gde imate dve strane, na jednoj mapi. Obe strane imaju totalno drugačije zadatke koje moraju da završe. Za razliku od Dead by Daylight, gde je fokus stavljen na 1v4 akciju, ovde je malo izmenjeno, te je raspodela snaga skoro pa jednaka. U igri možete biti član porodice, one koja je masakrirala studenata. Porodica broji tri člana u svakom meču. Svaki igrač će kontrolisati nekog drugog člana porodice. U ovom testiranju, nije bio moguć odabir likova na početku multiplayera, te je sve bilo totalno radndomized, koga ćete igrati i na kojoj mapi, tako da posle 10h igranja, nismo imali prilike da igramo sa Leatherfaceom, ali smo shvatili poentu svakog lika zasebno.

Zadatak članova porodice je poporilično jednostavan. Sprečiti sve studente koje ste zarobili da pobegnu sa vašeg imanja. Bolje rečeno, sprečavanje u ovom slučaju znači, pronađite i ubijte sve studente na imanju. Svaki član će imati oružje kod sebe kao i nekoliko specijalnih mogućnosti, koje će se razlikovati u odnosu sa kim igrate. Jedan član porodice ima neverovatno oštar zvuk tako da može da čuje studente koji su nespretni u svojim pokušajima da pobegnu sa imanja. Drugi član može da postavlja zamke. Pored ovih specijalnih mogućnosti, dobro je napomenuti da je tu stamina bar, jako bitna stavka. Stamina ima ključnu ulogu i njen menadžment je jako bitan u igri. Ne možete trčati i udarati studente, i svaki udarac skida određeni deo stamine, tako da je bolja opcija praviti zasedu nego juriti studente po mapi. Ako ih kojim slučajem stignete, skoro sigurno nećete imati snage da zamahnete svojim oružjem.

Zadatak studenata koji su zarobljeni je jednostavan. Potrebno je samo pobeći sa imanja. Caka je u tome što studenti moraju da pronađu načina da to urade. Od samog početka, potrebno je pronaći alate koji vam mogu pomoći u tome, šrafcigere za otključavanje, delove kostiju prethodnih žrtava za odbranu kao i heath ajteme. Na mapi imate nekoliko prolaza kroz kojih možete pobeći, ali oni nisu otključani. Pored toga što morate da preživite i izbegavate članove porodice, potrebno je i skontati kako otključati ove prolaze. Sve je odrađeno u smislu slagalica, potrebno je pronaći ili aktivirati nekoliko stavki na delu mape kako bi se određeni prolaz otključao. Fora je u tome što je komunikacija krucijalna u kada igrate sa studentima, kao i zajednički trud igrača.

Još jedna varijabla igranja sa studentima je to što se health konstantno spušta, tako da, ukoliko ne nađete health ajteme, možete lako poginuti, tako što ćete jednostavno iskrvariti. Stvar koja komplikuje celu situaciju je to što možete kod sebe držati samo dva ajtema istovremeno, tako da morate da istražujete, budete pažljivi i tihi na svakom koraku. Sakupljanje ajtema nije tako jednostavno, jer njihovo traženje na mestima pravi određeni nivo buke. To znači da ukoliko niste oprezni, članovi porodice mogu da vas čuju i lako dođu do vas.

Imanje na kome se nalazite je neverovatno detaljno odrađeno. U osnovi ima nekoliko delova koji su bitni za pomenuti, to je dvorište, sama kuća kao i poveći podrum koji više izgleda kao neko podzemlje. Cela mapa je odrađena na foru lavirinta, sa prolazima između zidova, vratima koja se mogu zaključavati. Mapa je takođe prekrivena raznim preprekama koji prave buku ukoliko niste obazrivi, tako da morate biti pažljivo brzi u svakom trenutku. Studenti koji su agilniji, iako povređeni, mogu da pobegnu kroz uske i male prolaze i iskoriste nekoliko delova kako bi se sakrili od porodice. Visoka trava, razni frižideri kao i ormani, gepeci napuštenih automobila u dvorištu, sve to može koristiti kao mesto za skrivanje. Sva ta mesta članovi porodice mogu i proveriti. Ipak, porodica ne može da se provuče kroz uske prolaze i zaobiđe neke prepreke, tako da je ovo, recimo malo olakšavajuća okolnost na strani studenata u njihovom činu bežanja.

Dok sam učestovao u ovom testiranju, forsirao sam više igranje sa porodicom, jer mi je, makar na početku, bilo zanimljivije loviti studente. Iskren da budem, mislio sam da je igranje sa njima poprilično dosadno i monotono. Zbog potrebe pisanja ovog teksta sam rešio da probam igrati sa njima i jednostavno sam se oduševio. Porodica nema toliko alata na raspolaganju kao studenti, isto tako, ceo fokus je stavljen na lovu, bez neke prevelike dinamičnosti. Ne kažem da je loše, daleko od toga, ali igranje sa studentima je dosta uzbudljivije. Stealth gameplay je obavezan, sa dobrom dozom planiranja i koordinacijom sa drugim igračima. Najbolje rečeno, kompleksnije je igrati sa studentima nego sa porodicom. Igra donosi baš dva totalno drugačije gameplay mehanike sve u zavisnosti sa kim odlučite da igrate.

Iako je ovo prvo testiranje koja je igra dobila, deluje poprilično ispeglano, lepo, bez nekih game breaking bagova i ostalih zezancija. Celo iskustvo je bilo poprilično dobro, a i performanse su bile zadovoljavajuće, da ne kažem odlične na kompjuteru srednje jačine. Nikada nisam voleo da igram asimetrične horror multiplayer igre, probao Dead by Daylight ali jednostavno mi se nije svidelo. The Texas Chainsaw Massacre je nešto totalno drugačije za mene i ta da kažem, makar po broju, balansiraniji odnos dveju strana mi je pružio uzbuđenje kao u drugim multiplayer igrama koje volim da igram.

Ovaj naslov definitivno ima potencijala da bude nešto specijalno, da raste i nađe svoje mesto pod suncem u ovoj okrutnoj industriji. Verujem da će Sumo Digital, iskusni tim koji stoji iza ovog naslova, pronaći pravu formulu i zaintrigirati igrače i zadržati ga pored ovog, za sada, obećavajućeg naslova.

Podijeli ovaj članak:
Ostavi komentar

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *