Zašto su tvorci The Last of Us serije modifokavali Cordyceps virus?

Adi Zeljković
4 minute vrijeme čitanja

Druga epizoda trenutno najpopularnije serije na svijetu The Last of Us je emitovana na HBO-u i vjerovatno ste primijetili da su neke stvari izmijenjene.

Ukoliko niste, možete pročitati našu analizu prve epizode The Last of Us serije u kojoj smo uspoređivali razlike između serije i igre. Najveća promjena u odnosu na igru se odnosi na Cordyceps virus ili gljive, koje se šire među ljudima.

Spore u igrama služe atmosferi igre: s pravim svjetlom možete vidjeti kako spore izlijeću iz odškrinutih vrata, što je upozorenje na opasnost koja leži unutra. To je signal da likovi, obično Joel, moraju staviti svoje maske kako bi izbjegli infekciju, iako Ellien imunitet znači da masku koristi samo kako bi se uklopila.

Ali nema šanse da bi plinske maske mogle funkcionisati u seriji. Ne možete imati lica glavnih likova skrivena iza glomazne maske; ovo ipak nije Mandalorijanac.

“Serija [ima] realističniji pristup priči i svijetu”, rekao je za Polygon pisac i kreator The Last of Us Neil Druckmann. “Kad bismo to htjeli realno tretirati, a spore su u blizini, likovi bi cijelo vrijeme nosili plinske maske. Tada gubimo toliko toga, što je možda najvažniji dio putovanja onoga šta se događa unutar njihovih očiju, u njihovoj duši, u njihovim bićima. Iz tog logističkog razloga rekli smo, Hajdemo pronaći drugačiji smjer.”

Smjer koji su pisci The Last of Us serije odabrali bila je mreža gljiva. To je koncept koji se temelji na stvarnoj znanosti o gljivama: gljive vidimo kada izrastu iz zemlje. Komadići koje vidimo su plodna tijela cijelog organizma, a ostali su skriveni ispod površine Zemlje. Taj se dio naziva micelij, niti koje se šire pod zemljom i povezuju gljive i drveće u “mrežu mikorize”, prirodnu mrežu sličnu internetu – neki stručnjaci za gljive to nazivaju “mrežom drveća”. Drveće, gljive i druge biljke koriste ove mreže za prijenos vode i drugih hranjivih tvari te za “komuniciranje” na različite načine, često duge kilometrima i kilometrima.

Mreže gljiva, sastavljene od raširenih vitica, rade na isti način u The Last of Us seriji, ali umjesto prijenosa informacija o tome kamo hranjive tvari trebaju ići, one upozoravaju mrežu zaraženih na potencijalnog domaćina: ljude. Pojedinačni zaraženi ljudi pridružuju se “mreži” dok vretenaste vitice izrastaju na njihovom tijelu, često na mjestu gdje je bio ugriz. Gljivica se brzo širi i preuzima sve funkcije osim poriva za širenjem.

“[Htjeli smo] osjetiti da su te stvari međusobno povezane. Rade kao masa protiv ljudi”, rekao je Druckmann. “Ali i kako se prenose s jedne osobe na drugu, postalo je stvarno uznemirujuća stvar, koja je bila kao, Oh, ljudsko tijelo je ukusno. Moramo ovo iskoristiti.”

Promjena širenja virusa u seriji dodaje još jedan sloj napetosti. Više nije dovoljno jednostavno ostati tih — jedan pogrešan potez može značiti aktiviranje mreže čudovišta koja se masovno kreće i znaju vašu tačnu lokaciju. To je dobra promjena – u videoigri same spore ne predstavljaju prijetnju. Ne možete birati kada ćete staviti gas masku ili kada ćete je skinuti; programeri su donijeli tu odluku umjesto vas.

Da li vam se dopada The Last of Us serija? Pišite nam vaša mišljenja u komentarima!

Ako želite biti u toku s najnovijim sadržajem, zapratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i pridružite se našem Discord serveru.

Podijeli ovaj članak:
Prati:
Život Adija uvijek se vrtio oko video igara. Odrastao je igrajući ih opsesivno. Igra koliko može, ali posebno uživa u platformerima, akcijama / avanturama i RPG-ovima. Kao glavni urednik, Adi se fokusira na svakodnevna događanja i vijesti koji služe kao savršeni temelj njegovih livestreamova na našem YouTube kanalu i razgovora sa gostima u podcastima. Diplomirao je novinarstvo, naš je čovjek za marketinške poslove, stručnjak za WordPress i badass boss. Još uvijek pokušava pronaći bolju igru od Half-Lifea.
Ostavi komentar

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *