Assassin’s Creed Valhalla: Dawn of Ragnarok je najveća ekspanzija u historiji ove franšize.
Ubisoft nas je mjesecima bombardovao marketinškim kampanjama za Dawn of Ragnarok DLC, a nakon što smo ga zaigrali, slobodno možemo reći da su ispunili sva naša očekivanja. Trebalo nam je otprilike 33 sata da završimo sve što ovaj DLC nudi, što uključuje dugački nastavak priče, brojne sporedne zadatke aktivnosti.
Dawn of Ragnarok se odvija unutar mitološkog svijeta “snova” koji čini okosnicu Valhallinog lore-a. Igrate kao Odin – ili Havi, dok se upuštate u očajničku potragu da spasite svog sina Baldra. To je priča koja je izvučena direktno iz nordijskih mitova, s ponekim kreativnim dodacima kako bi se osiguralo da odgovara načinu pripovijedanja igre.
Narativ se odlično uklapa u Valhalline postojeće mitološke priče, dodavajući još više konteksta Eivorovim vizijama, dok ujedno naglašava Odina kao lika. Bog-ratnik, sada opsjednut Ragnarokom – krajem svih svjetova – mora sklopiti neugodan savez sa patuljcima Svartalfheima, gdje je ekspanzija postavljena.

Patuljci, čije su zemlje osvojili divovi, sada se skrivaju u planinskim skloništima. Ove zlatom posute pećine djeluju kao središta Odinovih avantura, s kampanjom koja se širila u tri regije unutar Svartalfheima.
Slično kao i glavna igra, svaka regija ima svoju radnju, koja se na kraju spaja u sveobuhvatnu priču. Sve je to prilično dobro ispričano, iako nemate puno utjecaja na to kako će se stvari odvijati. Za razliku od Eivora, Odin je vrlo etabliran glumac u ovoj sagi, i nemate izbora osim da gledate kako koristi i manipulira patuljcima da riješi svoje probleme.
Priča je prilično zabavna, ali igranje će vas privući samo ako već niste pregorjeli igrajuči Valhallu. Iako Dawn of Ragnarok zaista pruža otvoren svijet lijepog izgleda, zapravo se baviti njime znači morati prolaziti kroz još 30ak sati.
Osim dodavanja privremenih moći koje pomažu u prelasku, rješavanju zagonetki i borbi, DLC jedva da pokušava da se odvoji od onoga što osnovna igra već radi u svojoj ogromnoj kampanji.

Na primjer, većina novih neprijatelja, vatrenih divova – Musphels – su jednostavno skinovi postojećih neprijatelja, osim što mogu zapaliti svoje mačeve, koplja ili toljage. Jedini novi tip oružja, Atgeir, je efikasna vrsta šipke kojom je zabavno baratati – ali prenamjenjuje animacije drugih tipova oružja, tako da se Odinovo sječivo s potpisom ne čini ni približno tako jedinstvenim kao što bi trebalo. Ne kažemo da je ekspanzija loša, ali jednostavno nema prednost koju biste očekivali od tako velikog DLC-a.
Sa dva prethodna (i manja) proširenja, Wrath of the Druids i The Siege of Paris, činilo se kao da se Valhallina formula rafinira, ili barem oblikuje u malo drugačiji oblik. U međuvremenu, Dawn of Ragnarok se osjeća kao još jedna teška količina osnovne Valhalle. Opet, nije nužno loša stvar ako ste uloženi obožavatelj osnovnog iskustva, ali ovdje je definitivno bilo prostora za nešto više.
Ali hej, plijen je prilično dobar (novi setovi oklopa izgledaju sjajno), a DLC ima neke iznenađujuće bitke sa bossevima. Ako možete izdržati još 30 sati Valhalle, onda zaista ne možete pogriješiti — čak i ako vam cijena na prvi pogled izgleda malo previsoka.
ZAKLJUČAK
Dawn of Ragnarok je dovoljna da zadovolji sve vaše želje, ali ako ste pregorjeli na Assassin’s Creed Valhalli, ovdje nema mnogo toga što će ponovo zapaliti vaše interesovanje. Mitološki ugao je dobro odigran, fantastična postavka je kul, a Odin intrigantno vodi, ali nakon godinu dana DLC-a i ažuriranja, Valhallina petlja igranja pomalo se gubi.