Već nekoliko sedmica pišemo historijat internacionalno poznate kompanije za proizvodnju igara, Blizzard Inc., kao i historijat njihove najpopularnije igre – World of Warcraft.
Nakon skromnih početaka, preko eksplozivne pojave u gaming svijetu, do ulaska u Hall of Fame napokon smo stigli do „kreme“ ovih kolumni. Imamo jedan jedini zadatak – ne uprskati. Pa prije samoga početka, idemo namjestiti scenu.
Godina je 2000. i uskoro nam izlazi WarCraft III. Blizzard već neko vrijeme se poigrava sa idejom da naprave MMORPG u stilu Neverwintera. Tu nastaju neki prototipi, gdje naravno sve izgleda u najbolju ruku čudno. Blizzard ne odustaje. Iz dana u dan se poigravaju sa idejom, te ideja prerasta u plan, a nakon izlaska WarCrafta III i njegovog uspjeha, taj isti plan dobiva budžet i kreće se sa proizvodnjom igre.
Nakon intenzivnog testiranja, te 4-5 godina dobrog posla, 2004. godine je napokon izašao na tržište. Je li se pokazao kao veliki uspjeh? Moglo bi se reći…….
World of Warcraft
Nakon što je pušten u prodaju 23. studenog 2004. godine u SAD-u, World of Warcraft je poharao svijetom. Do prosinca 2004. godine postao je najbrže prodana igra u SAD-u, i nakon 11. veljače 2005. godine kada je pušten u prodaju u Europi, dosegao je visokih 5 milijuna subscribera. Do kraja 2007. godine, WoW je smatran globalnim fenomenom, dosegnuvši 9 milijuna subscribera i zaradivši preko $1 milijardu dolara.
Igrica nas vraća u Azeroth, par godina nakon završetka WarCraft III: The Frozen Throne. Možemo birati između 8 ponuđenih rasa, 4 za Alliance i 4 za Horde. Također, svaka rasa ima određeni broj klasa koje može izabrati (kao što su Warrior, Paladin, Mage, Rogue, Hunter, Shaman, Druid, Priest). Nakon što odaberemo rasu i klasu, te napravimo lika po želji, igra nas baca u početnu zonu iz koje krećemo sa levelanjem našeg lika.
Levelanje u početku World of Warcrafta je bilo vrlo dugoročno, ali zanimljivo. U svakom naselju imamo po par NPC likova koji nam daju quest, koji kada napravimo, kao nagradu dobijem experience i nekakav item. Iteme koristimo kako bi ojačali lika, a experience nam daje levele. U originalnom WoW-u maksimalni level je bio 60, te sa nekakvim „normalnim“ igranjem (nešto što se jako rijetko događalo, igralo bi se puno više) od 3 sata dnevno bi uspjeli ga doseći za 2-3 mjeseca.
Nakon toga bi krenuo endgame content, nešto što je od samog početka bila kruna WoW-a. U endgame contentu bi se nastavljala priča, događali se najveći eventovi, igra bi se odjednom otvorila. Ako bi stavljali u metaforu, cijeli leveling proces bi bio jedan tunel kroz koji prolazimo, a endgame content bi bila ogromna livada koja je na kraju tog tunela.
Kada bi došli na 60. lvl, birali bi smo gdje dalje. Mogli bi izabrati između PVP i PVE dijela igre. U PVP dijelu igre, fokusirali bi se na tzv. Battlegroundove, posebno napravljene mape gdje bi se borilo 40 igrača Alliance-a protiv 40 igrača Horde u Capture the Flag sistemu. Sam sistem je donosio neprocjenjivo puno sati zabave i uživancije, te se svakom dobivenom bitkom dobili bi se poeni pomoću kojih bi dizali svoj rank u PVP svijetu. Što više igranja, više pobjedi – veći rank. To je dovodilo do suludo visokih brojki igranja, gdje su neki igrači razvili određenu dozu ovisnosti te provodili po 13-14 sati dnevno WoW-u, samo da bi dosegli najviši rank koji je mogla držati samo jedna osoba na serveru.
Druga grana igre je PVE. Kada bi se dosegao maksimalni level, skupilo bi se 5 igrača (ili 5 prijatelja, ili bih pronašli igrače preko in-game chata) te bi se odlazilo u dungeone. Dungeoni su posebne instance u WoW svijetu koje pomjeraju priču sa malim eventima, te njih prolazite kako bi skupili bolji gear. Što više prođenih dungeona – bolji gear koji bi mogli iskoristiti za glavnu stavku PVE svijeta WoW-a. To su Raidovi. Raid je ogromna instanca u kojoj se skupljalo po 40. igrača koji su zajednički pokušavali ubiti glavnog neprijatelja ekspanzije, sa suludo jakim protivnicima, ali i šansom da se dobije legendarni loot koji je imao mizerno male šanse pada (govorimo o 0.07% šansama, vrlo često i manje). Glavni raidovi originalnog WoW-a su bili: Molten Core, nakon čega bi išli na drugu fazu priče sa Onyxia’s Lair, poslije nje su došle zelene džungle i trolovi u Zul’Gurub, pa ogromni event koji je uspio sruštii Blizzardove server Ahn’Qiraj, te smo originalni World of Warcraft završili sa mrtvacima i Naxxramass raidom.
Većina vas se do sada zapitala: „Sve je to super, al đe ću ja naći 40 igrača?“. World of Warcraft je uveo sistem Guildi. Guild se ponašao kao npr. Klan u Call of Dutyu, gdje bi se okupili igrači te zajedno raidali, ili u PVP svijetu, zajedno išli u Battlegroundove. U vrijeme 2000.-tih godina, Guildovi su isključivo postojali da bi unutra bilo 40-50 članova koji bi se rotirali te zajedno išli raidati u WoW-u.
Tu smo imali sate i sate, dane i dane zabave. Došlo bi se doma iz škole, posla, puta i sl. i sjelo se za kompjuter uživati u ovome svijetu, u ovoj igrici. Svi su trčkarali negdje, jer ukoliko smo htjeli mounta za jahati, bilo je potrebno izdvojiti ogromne količine golda (za to vrijeme) da bi se kupio jedan, ili imati nevjerojatnu sreću da mount padne u instanci. Kako je vrijeme odmicalo, približavala nam se prva ekspanzija, te nakon nje sljedeća, i tako dalje do danas. Međutim, ekspanzije zahtjevaju svoju kolumnu, te ćemo o njima u detalje u sljedećem izdanju…
Koja je bila najbolja WoW ekspanzija? Kako je Blizzard „prodao dušu“ Activisionu? Gdje su otišli krivo da je došlo tamno vrijeme World of Warcrafta? U sljedećem, finalnom izdanju dobiti ćemo sve odgovore na pitanja….
