Sifu – Recenzija

Milan Radosavljević
11 minute vrijeme čitanja
9
Sifu

Pre nego što sam počeo da pišem ovaj opis, razmišljao kako su u proteklom mesecu izašle dve igre, koje su nekako svojom inspiracijom definisale moje detinjstvo. Tu je Crime Boss, akciona igra koja odiše duhom 80ih i 90ih, a sada i Sifu (za Xbox), borbena igra iz trećeg lica koja je inspirisana kung fu veštinama iz Jackie Chan i Bruce Lee filmova.

Za razliku od akcionih, eksplozivnih filmova osamdesetih, oni sa tematikom kung fua su bila neka vrsta niše. Naravno tu je bio Jackie Chan i nezaobilazni Bruce Lee koji su ih popularizovali na zapadu. Čak i ja, kao klinac od nekih par godina sam bio opčinjen ovim filmovima, sa kojim me je upoznao moj pokojni deda. Kao veliki fan Kung Fu kulture, stripova, filmova i knjiga, sa neverovatnim fokusom i entuzijazmom mi je objašnjavao ko je ko, šta je šta i šta se dešava na ekranu. Ja klinac, pojma nisam imao šta gledam, ali fluidna borba, pokreti glumaca kao i neverovatno dobro skriptovana akcija su me držali uz maleni crno beli TV koji mi je prenosio magiju ovih drevnih vešina.

Decenijama kasnije, od razvojnog tima koji nam je pre nekoliko godina doneo Absolver, odličnu akcionu igru iz trećeg lica čija je inspiracija bila, pa neosporivo souls serijal, dolazi nam Sifu. Okej, Sifu je došao pre godinu dana na PC i PlayStation 4 i 5 konzolama, ali ovih dana sam imao prilike da igram zakasnelu Xbox verziju i ukratko, probudila mi je sva divna sećanja na rano detiljstvo i divljenju majstora borilačkih veština koje sam tada upoznavao.

Sifu je borilačka igra sa pogledom iz trećeg lica. U nekim trenucima, kamera može da se pozicionira polu-izometrijski kako bi bolje videli šta se dešava ispred i oko vas. Naslov koji ne oprašta, koja, pa kao i Kung Fu u stvarnosti, da bi bili dobri u njemu, mora da vas maltretira i uči i uništava. Jednostavna premisa, vaš lik Sifu, ruke koje imate, znanje Kung Fua palice, flaše i druge stvari koje nađte usput i spremanje preko osam godina za svoju osvetu ubistva najbližih još kada je bio klinac. Čim Sifu izađe iz svoje „inkubacije“ kung fua, odlučuje da preuzme stvar u svoje ruke, da dođe do glavnih ljudi koji su mu načinili pakao od detiljstva i osveti svoje voljene. Klasična priča za neki Kung Fu film od pre mnogo mnogo godina, priča koja i danas pije vodu pa skoro za sve tematike igara i filmova. Moram da napomenem još jednu sitnicu, nisu samo njegovi voljeni poginuli u napadu, već i sam on, ali nekim čudom i zahvaljujući talismanu koji je u njegovom posedu, on preživljava. Talisman koji će biti ključni deo mehanike u nastavku igranja.

Na početku igre, dobijate sve šta vam je potrebno, nekoliko komboa, nekoliko nezaustavljivih udaraca koje izvodite potrošnjom fokusa iliti besa koji se gomila u vama kao i osnovne mehanike izbegavanja i blokiranja. Generalno gledano, ovo vam je dovoljno kako na početku tako i na krau. Dobra stvar je to što napredovanjem možete otključati druge mogućnosti, komboe i speicjalne udarce, koji će vam olakšati prelazak igre. Olakšati je malo relativan pojam, jer od početka do kraja, igra jeste brutalna, do one mere kada morate da ponavljate iznova i iznova kako bi masterovali poteze, blokiranje, izbegavanje i ono najbitnije, manipulacijom objekata koji su na zemlji ili u vašem okruženju. Sve ovo je bitno, a u nastavku ćete videti i zbog čega.

Sifu je igra koja zahteva fokus igrača, u apsolutno svakom trenutku. Tok čak zna i glavni lik, koji u svakom trenutku prati svakog nepriatelja pogledom na ekranu. Maleni ali fantastični detalj koji vas još više uvlači u ovu fascinantnu igru. Retko kada ćete biti u situaciji da se borite protiv jednog neprijatelja, najčešće u boss bitkama, ali skoro uvek će tu biti nekoliko njih. Oni neće čekati svoj red da vas napadnu, kao u nekim igrama. Već će krenuti svom silinom, kako spreda, tako otpozadi, sa strane, ma sa svih strana, samo da vas što pre ubiju. Gameplay mehanika je vrhunska, u svakom smislu, maksimalno responsivna, instant i jako bitna, svaki sekund, svaki milisekund u njoj. Najbliža je mehanici u Sekiru, gde je svaki trenutak bitan.

Isto kao i u toj igri, ovde ćete imati stagger metar na dnu ekrana, koji će vam pokazati koliko udaraca možete da primite pre nego što budete malo imobilisani. Isto važi i za protivnike, a na vama je da kombinacijom izbegavanja udaraca, pravovremenih blokova i uspešnih udaraca održite tu liniju što prazniju, kako bi mogli što duže da se borite. Mikromenadžment svega šta je u igri, maksimalna pažnja je recept za uspeh u ovu igru. A sama borba, prosto fantastična! Svaki udarac koji zadate ima nekako težinu, dobar osećaj u igri, nikada to nije eto samo da bi udarili, već je svaki smislen i svrsishodan. Brzina dešavanja je neverovatno brza, tako da morate razmišljati, pratiti pokrete neprijatelja i zaključiti koji je potez najbolje odraditi u trenutku.

Isto tako, potrebno je pratiti protivnike kako bi znali da odreagujete u trenutku. Kada se sve ovo ukombinuje i izmeša, posle malo vežbanja i privikavanja na jako fluidnu i magičnu mehaniku, sve izgleda pa i bolje od nekih najboljih kung fu filmova. Najlepša stvar je kombinovanje svega šta vam igra pruža, kada naučite sve to. Tako da neprijatelje možete onesposobljavati šutiranjem predmeta sa poda, uzimanjem istih i korišćenjem kao oružje, pa čak i guranje, odbacivanje i saplitanje neprijatelja. Apsolutno svaka animacija u igri je na mestu i neverovatno je kako je Sloclap tim preneo sve iz stvarnosti u njoj.

Lepo je napomenuti da u Sifu igri, kung fu koji ćete koristiti je poznat kao Bak Mei, a to je najkorisniji kung fu stil u realnim borbama u stvarnosti. Za izradu svih poteza su sarađivali sa Bak Mei Kung Fu masterom Benjamin Collusijem. Ovaj stil se sigurno videli u Jackie Chan filmovima, koji je praktikovao Bak Mei kao i u određenim Bruce Lee filmovima, iako se on više opredeljavao za Jeet Kune Do stilom, koji je inače, on sam osmislio, kao kombinacija nekoliko stilova u jednom.

Talisman, magija Sifu naslova i glavna mehanika ove igre. Sifu jeste preživeo napad kada je bio klinac zahvaljujući njemu i on mu daje mogućnost da se vrati iz mrtvih, ali sa jednom poprilično interesantnom forom. Kada poginete, Sifu stari. Na početku je to godina ili dve, ali kako češće ginete tako starite više godina, po četiri po smrti, pet ili šest. Sve dok ne stignete do sedamdesete, a tada sledeća smrt znači i kraj igre. Tada vas igra vraća na početak nivoa sa godinama sa kojim ste taj nivo završili. Ovaj proces je reversebilan, vi možete „povratiti godine“ ubijanjem specifičnih neprijatelja na nivou kao i bossova. Ali naravno nije preporučljivo ginuti previše. Dobra stvar kod starenja je to što su vam napadi jači, jer Sifu je iskusniji, ali na uštrb vašeg HP-a, tako da sve ima sovje u ovoj igri.

Sada u tome leži caka, na kasnijim nivoima ćete jednostavno ginuti zbog velike težine igre. Da se ogradim, igra je teška i na početku, i upravo zbog toga, makar na prvom ili drugom nivou bi bilo izvežbati se što bolje, da bi uspeli da završite igru, jer jedna smrt u brutalnom oruženju na pretposletnjem i petom nivou koji je inače poslednji, bi značio kraj, i nemogućnost nastavka do kraja. Tako da je jako dobro da iskoristite prvih par nivoa kao trening, pre nego što se upustite u potpuni prelazak igre. Da, ovo jeste malo nalik roguelike igrama, ali je igra daleko od toga, jer nije proceduralno generisana, svaki nivo je handmade što bi rekli kao i pozicioniranje i broj neprijatelja i svih oružja na nivoima.

Da, u igri ima samo pet nivoa, ali su oni odlično i prelepo dizajnirani. Celom igrom se prožima taj jednostavni ali upečatljiv dizajn sa jakim kontasnim bojama i odličnim modelima likova kao i predobrim animacijama. Nekoliko prelaska bi možda značilo da će igra postati monotona, ali pošto u svakom trenutku ćete učiti novu foru kako možete ta pobedite nepriatelja na brži, efikasniji način, igra će vam sigurno biti zabavna makar za nekoliko prelaska. Tu je naravno i glasovna gluma, mada Sifu ne priča toliko, više su tu glasovi NPC boraca kao i bossova, ali je sve tako catchy kao u starim filmovima, a loš lip sync daje još veću autentičnost i povezanost sa kung fu remek delima iz 70ih i 80ih. Sumnjam da je ovo namerno odrađeno, ali kombinacija svega je prosto, jedinstveno savršena.

Sifu je jedinstvena igra, reč koju sam toliko puta upotrebio, ali sa razlogom. Niko se nije upustio u nešto ovako do sada, jer svaki pokret, animacija istog i reakcija na njega je bitno. Sloclap tim je nekako uspeo da nađe savršenu formulu za divnu fluidnost u svojoj igri, koja je opčinjavajuća kako na početku tako i na kraju igre. Sifu je igra koju morate odigrati, a od sada je pored PC, i PlayStation konzola, dostupna i na Xbox platformi.

Sifu
9
Gameplay 9 od 10
Grafika 9 od 10
Audio 9 od 10
Priča 9 od 10
TAGGED:
Podijeli ovaj članak:
Ostavi komentar

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *