Crisis Core: Final Fantasy VII reunion – recenzija

Milan Radosavljević
11 minute vrijeme čitanja
8
Crisis Core: Final Fantasy VII reunion - recenzija

Kada pogledamo istoriju igara, imamo odlične naslove koji su ostali zarobljeni na nekim određenim platformama. Ti naslovi nisu nikada dobili šansu da budu zaigrani od mase igrača, najviše zbog toga što je u određenim trenucima bilo teško imati sve sisteme na raspolaganju, samo da bi odigrali neku igru.

U poslednjih nekoliko godina razni izdavači su krenuli sa reizdanjima starih igara i predstavljanje istih novoj publici i to je svakako bio pun pogodak. Ipak, kada pogledamo listu dobrih igara koja je ostala zarobljena negde, postajemo tužni jer iako je neko odigrao, dosta njih će biti uskraćeno za sjajnom pričom, odličnim gameplayem nekih igara. Jedna od tih igara je bila Crisis Core Final Fantasy VII, takozvani prequel za Square Enix naslov iz 1997 godine, Final Fantasy VII koji je ujedno i prequel za Final Fantasy VII Remake koji je izašao 2020. godine.

Igra je petnaest godina bila zarobljena na PSP sistemu i mnogi igrači su bili uskraćeni sjajnom i jako bitnom pričom za sve fanove ove franšize. Kako su godine odmicale, mnogi igrači su pronalazili druge, nezvanične naslove da je odigraju i time je ona dobila kultni status kod publike. Petnaest godina nakon toga, manje od godinu dana od izlaska nastavka rimejka Final Fantasy VII trilogije, stiže nam Crisis Core Final Fantasy VII Reunion, remaster sjajne PSP igre iz 2007. godine.

Crisis Core je naslov koji prati priču Zach Faira, običnog momka koji želi da postane heroj, ne samo elitni vojnik prve klase, jer je trenutno samo u drugoj klasi, već pravi pravcati heroj. Da se pobrine da svo zlo nestane i da načini od sebe besmrtnu figuru. Svojom odlučnošću, posvećenošću i pasiji neće samo kupiti sve likove u igri koji će se susreti sa njim, već i sve igrače koji će zaigrati ovu igru. Na samom početku Zach i njegov mentor Angeal Hewley bivaju poslati u rat kako bi podržali Shinra napore u njemu. Već u prvoj bitci Angeal nestaje i Zach dobija novi zadatak, a to je da nađe svog mentora i još jednog izgubljenog ali bitnog vojnika, Genesis Rapsodosa. Tada kreće pravi zaplet i priča koja je bila odlična davne 2007 godine i još uvek se dobro drži. Da dobro, ne odlično s obzirom da ima dosta mesta za poboljšanja, naravno nakon 15 godina razmišljanja o njoj, ali dovoljna za remaster koji je praktično 1:1 kopija originala.

Square Enix je hteo da sve bude kako jeste, naravno pored nadograđene grafike i još nekoliko elemenata u igri. Najviše zbog toga što je sama priča već dovoljna, kao što smo rekli i za originalni FF7 i Remake od pre dve godine. Pored toga je sigurno bila logika i zašto bi se komplikovalo nešto kada aposlutno nema potrebe za tim. To bi bio samo dodatni posao, a sve je već dovoljno dobro a promene u već kompleksnoj priči u Final Fantasy serijalu bi samo značilo da postoji dobra šansa da se priča previše zakomplikuje i ujedno načini gorom. Zach je karizmatičan lik i iako sporedna ličnost u sedmici, ipak jedna od bitnijih figura u celoj franšizi, a suvišno je napomenuti da je Zach prva osoba koja nosi Buster Sword, kasnije glavno oružje Clouda u sedmici.

Za razliku od većine Final Fantasy igara, gameplay u Crisis Core je više akciono orjentisan. Možemo slobodno reći da je remake sedmice dosta toga pokupio od ove igre u realizovanju borbenog sistema, ali isto tako Square Enix je pametnim trikovima poboljšao igrivost koja je bila već odlična na PSP-u. U igri imate jedan standardni napad kao i dugme za block i izgbegavanje udaraca. Tu je i otvoreni prostor za bacanje specijalnih napada i takozvanih magija, koje koriste Action Points iliti AP i Soldier Points iliti SP u igri. Gameplay je odličan i jako fluidan, tako da ni u jednom trenutku neće prestavljati problem. Ujedno jednostavan ali ipak nekako dubok i sa značenjem ovom serijalu. Još jedna novina koja je ubačena je takozvani slot machine sistem, koji će konstantno biti aktivan u toku borbe. On vam totalno nasumičnim biranjem izvlači takozvane borbene nagrade u toku bitke, tako da ukoliko dobijete dobre takozvane rollove, oni će vam nakratko poboljati jačinu napada, dati bonus AP ili SP poenima i tako dalje. Jeste da vi nemate nikakvu kontrolu nad njima, ali njihova pomoć je odlično nasumično pomagalo u nekim Boss borbama i nikada ne predstavlja višak u gameplay mehanici.

Crisis Core je pravljen za prenosivi uređaj, s’tim je struktura misija i nivoa poprilično drugačija nego na ono šta su igrači navikli proteklih godina. Kroz deset chaptera koliko ih ima u igri, učestvovaćete na misijama koje su popriličon kratke, za koje vam neće trebati previše vremena. Svaka od misija je gotova za desetinu ili nešto više minuta, a onda se vraćate u delu kada morate odgledati razvoj priče i karaktera oko vas. U igri postoje i sporedne misije, ali njihova struktura nije toliko pohvalna koliko bi trebala da bude. Tu su kao fileri kako bi upotpunili vaše vreme, a pate od istog problema kao i ostale misije. Previše jednostavne i neinspirativne, ali ponovo kao stvorene za PSP. Kako vreme protiče, sve šta vam se možda na početku neće svideti kod Zacha ćete zaboraviti, jer on postaje sve ono šta bi poželeli da jedan glavni protagonista želi da bude. Njegov razvoj u igri je odličan, kao i razvoj same priče On raste kako se priča razbija i kako se bliži kraju, postaje jedan od najbitnijih likova u franšizi. Možda je i to razlog zbog čega je igra izašla baš u ovom trenutu, manje od godinu dana pre nastavka remake sedmice.

Cela konstrukcija i dizajn nivoa podsećaju to da je igra originalno izašla za PSP. Zbog toga što smo praktično dobili identičnu igru kao sa te konzole, ovde nije bilo prostora za napredak, a to je možda jedina mana ove igre. Nivoi na kojima ćete se nalaziti su poprilično zatvorenog i skučenog tipa. Nema previše mesta za istraživanje i razgledanje, sve je nekako „tu“. To nije loša stvar, ova vrsta linearnosti nam je preko potrebna uzevši u obzir da skoro svaka igra ovih dana teži ka tome da bude open world tipa. Ipak, ostaje žal što ne možemo malo više istraživati neke delove ovog fantastičnog sveta, kao što su na primer ulice Midgara ili neke okolne oblasti koje izgledaju stvarno sjajno, ali ipak, zatvoreno. Nedostatak i limitacija izgleda i siromašnost određenih nivoa, Square je pokušao da nadoknadi time što ćete imati takozvane „random encountere“ sa neprijatelja u trenuku kada se uputite negde. Ovo je bio neki način da se zadrži pažnja igračima zbog pa recimo praznog okoliša u nekim trenucima. Random Encounters nije baš naomiljeniji sistem kod igrača, ali sva sreća pa oni u ovoj igri ne traju dugo, bolje rečeno minut ili dva i onda možete nastaviti put tamo gde ste naumili, ili jednostavno, možete pobeći od svih koji vas u tom trenutku napadnu.

Bitno unapređenje u odnosu na orignal je to da u Reunionu svi likovi imaju svoje snimljene glasovne linije, tako da u toku prelaska celokupne igre možete uvek čuti nešto zaniljivo iz razgovora koji se dešava van svega šta je vama bitno u tom trenutku. Ovo je dobro i zbog Zachovog romantičnog odnosa sa Cissnei, jedne od zanimljivijih romantičnih opcija u franšizi. Sada sve izgleda dinamičnije nego u originalu a i nekako je veće uživanje učestovati i gledati neke od scena, jer dosta od njih stvarno umeju da „pogode“ emocijom sve igrače koji će igrati ovu igru.

Sa grafičke strane, igra je u svakom pogledu bolja od one sa PSP-a, što je nekako i logično. Ne dostiže te nivoe detaljnosti i a i nivo osvetljenja scena kao što smo videli u Remakeu sedmice, ali igra izgleda stvarno odlično. Generalno gledano, ne postoji deo u igri koji će vam dati utisak, makar sa grafičke strane, da je sve rekreirano iz naslova koji je izašla pre petnaest godina. Pošto je ovo detaljni remaster ipak ima mana koje se ne tiču same grafike, već animacija likova. U trenucima mogu izgledati poprilično „čvrsto“ i sa manje detalja nego u modernim igrama, mada nešto ipak mora ostati verno orinalu, zar ne?

Crisis Core Final Fantasy VII Reunion je odličan remake, u apsolutno svakom smislu. Karika sjajne sage koja je bila toliko godina zarobljena na PSP platformi je napokon oslobođena za sve igrače na svim modernim sistemima. Jednostavno igra vas ne može razočarati a ovo će biti poprilično dobar „fix“ pre izlaska Rebirtha krajem ove godine.

Ako želite biti u toku s najnovijim sadržajem, zapratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i pridružite se našem Discord serveru.

Crisis Core: Final Fantasy VII reunion - recenzija
8
Gameplay 8 od 10
Grafika 8 od 10
Priča 8 od 10
Muzika 8 od 10
Podijeli ovaj članak:
Ostavi komentar

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *