Anno 1800 – recenzija

U srcu svakog evropskog grada osnovanog prije 19. stoljeća nalazi se crkva. Isto je i sa Annom 1800.

U centru vašeg grada nalazi se veličanstvena katedrala, čiji spektakularni toranj seže do neba i obasjava živote svakoga ko prođe. Iako je lijepa crkva, u njoj se kriju misterije. U srcu Anno 1800 leži zastrašujuća i složena finansijska simulacija. Može se činiti kao da nadgledate uspon i povremeni pad grada u evropskom stilu koji dolazi u industrijsko doba. Igrajuči Anno 1800 naučio sam više matematike nego u srednjoj školi.

Svaka nasumično generirana mapa u osnovnom sandbox modu razvija se kao uglavnom prazno platno, blistavo more prošarano plodnim ostrvima koji čekaju da ih preuzmete vi i vaši protivnici. Kako rastete i širite svoj domet na više ostrva i u Novi svijet – a vaše carstvo prolazi kroz industrijsku revoluciju – koristit ćete naprednije tehnologije, vađenje uglja i nafte za pogon velikih tvornica. Ali osnovni princip ostaje konstantan: zadovoljite svoju populaciju tako što ćete ih zaposliti za proizvodnju prirodnih resursa.

 Sve postaje proizvodni lanac koji možete konfigurirati i optimizirati. Izbori koje ovdje donosite na početku su relativno jednostavni; netaknuti teren vašeg prvog naselja olakšava postavljanje pletilja u blizini farme, tako da se vuna brzo isporučuje, a skladište u dometu, tako da se gotova roba može prikupiti za trenutnu prodaju.

Ali uskoro potreba za mornaricom znači da ste morali da izgradite jedriličarsko dvorište koje sada prebacuje vunu koju je prethodno koristila pletilja.

Izgradnja još jedne farme ovaca znači pronalaženje fizičkog prostora za dodatnu farmu, kao i za sve dodatne stambene prostore za nove farmere. Produžite ovaj scenario nekoliko sati u igru ​​i on će obuhvatiti desetine proizvodnih lanaca koji su sve složeniji.

Upravljanje ovim proizvodnim lancima – bilo da se radi o radnoj odjeći i jedrima ili pivu i džepnim satovima – je ugodna vježba u svojevrsnom smislu. Znate da morate potrošiti resurse da biste rasli, ali vaš uspjeh ovisi o pronalaženju one slatke tačke koja se stalno kreće između prekoračenja i nedovoljno ulaganja. Neophodno je održavati protok potrebnih resursa i zadovoljiti potrebe vašeg stanovništva za stanovanje i posao, ali to nije dovoljno. Da biste održali čvrstu ruku u svojoj ekonomiji, morate cijeniti različite finansijske poluge koje su vam dostupne, omogućavajući fina prilagođavanja poreznih stopa i omjera proizvodnje koji zaista mogu značiti razliku između držanja u plusu i bankrota.

Anno 1800 je fina vizuelna slagalicu planiranja grada, u kojoj morate paziti na dizmenzije zgrada te da li se uopšte ta građevina tu uklapa. Ovdje pomaže alat za “premještanje” koji vam omogućava – bez ikakvih troškova resursa – da podignete i premjestite bilo koju zgradu na drugu lokaciju. Trebate otvoriti policijsku stanicu u centru grada, ali nema mjesta? Samo pomaknite obližnje kuće dalje niz ulicu kako biste stvorili prostor. Zaista izgleda krajnje lijepo i kada se sve spoji, poput izuzetno detaljne diorame koju možete podesiti do mile volje.

 Postoji čak i način rada u prvom licu koji vam omogućava da hodate ulicama i posmatrate sve svoje građane kako obavljaju svoje svakodnevne poslove.

 Jednostavne stvari poput saznanja koliko mlinova brašna i farmi žitarica podržavaju pekaru jednostavno nisu dovoljno jasno saopštene u igri ili u nepostojećem priručniku. Proveo sam sate u pokušajima i greškama u takvim situacijama prije nego što sam pronašao sveobuhvatni vanjski wiki na koji sam stalno koristio dok sam igrao.

Postoji način kampanje koji funkcionira kao vodič prije nego što vas prebaci u glavni sandbox. A tu je i dodatna postavka koja omogućava lakše iskustvo, pružajući vam konkretne ciljeve u odgovarajućim trenucima.