Stronghold: Warlords recenzija

Stronghold: Warlords recenzija

0

Iako smo se možda maknuli iz suhe pustinje, krvoproliće nije prestalo. Firefly Studios nam donosi još jedan veličanstveni Stronghold naslov.

Wood needed! Wood needed! MOOOOOORE wood is needed! Su uzrečice koje vjerujem je svako dijete koje je odrastalo ranih 2000tih čulo i više nego dovoljno puta. Dok smo pratili križare pri njihovom putu do Jeruzalema, pokušavali se riješiti raznih izdajnika (Rat, Snake i Pig gledam u vas) i pravili ogromne bitke, Stronghold nas nikada nije držao za ruku. I sada nas je odveo u nove avanture.

Stronghold: Warlords je u malo čudnoj poziciji, kao nekakav osamljeni dvorac pod opsadom sa svih strana. Na jednoj strani imate okorjele RTS igrače koji dolaze sa fenomenalne zabave sa Age of Empires II Definitive Edition i spremni su isprobati nešto novo. S druge strane vam dolaze stari fanovi koji su spremni polagano graditi svoje dvorce u stilu Stronghold 1 i Stronghold Crusadera. Na kraju sa svih strana dolaze novi igrači koji su spremni isprobati ovakav ti pstrateške igre. Može li Stronghold: Warlords preživjeti ovu opsadu? Paaaa, čak i donekle može!

Stronghold: Warlords je RTS igra u kojoj je cilj uspješno sagraditi dvorac i njemu pripadajući grad, regrutirati veliku vojsku i njome uništiti sve neprijatelje na mapi. Brzo, efikasno i učinkovito. U igri postoji 5 glavnih kampanja s time da se u jednoj favorizira ekonomski pristup igri (za razliku od ostalih, gdje je militantski pristup), free building mode, skirmish mode i multiplayer. Za razliku od većine današnjih strateških igara, gdje se favorizira multiplayer a kampanja je tu sam oda pokaže osnove igre, u Strongholdu je kampanja zapravo “meso” cijele igre. Naravno, i multiplayer je važna stavka, ali nije glavna.

Za razliku od StarCrafta i Age of Empiresa, Stronghold: Warlords upotrebljava sistem morala, gdje višak hrane, manjak poreza (No taxes is good taxes, that’s my motto!) I dobro riješeno kućno pitanje (u mom slučaju razbacane kuće po cijelom dvorcu) znače dobar moral kod ljudi, što vama daje više populacije za regrutianje vojske, kao I za širenje industrije. S druge strane, visoki porezi, manjak hrane I pre malo kuća znači da ljudi počinju odlaziti trbuhom za kruhom, dešava se odljev mozgova I nemate dovoljno populacije da postignete išta u svojem dvorcu.

Još uvijek je prisutan onaj već poznati pristup igri, gdje na samome početku “rushate” za ranu industriju I precizno postavljanje svih zgrada I utvrda, te mahnično letite po mapi tražeći prirodne “choke” pointove, neutralne warlorde I resurse koji bi vam mogli zatrebati. Nakon toga je onaj klasični Stronghold tug of war. Dok pravite border skirmishe sa protivničkim warlordima, pokušavate sagraditi stabilnu ekonomiju I dovesti igru u samu kulminaciju.

Moram napomenuti da svi stari igrači Strongholda bi se mogli pronaći malo zbunjeni, jer za razliku od prijašnjih naslova, Stronghold: Warlords stavlja veliki naglasak na ofenzivu, za razliku od prošlih naslova, gdje je defenziva sa jednim velikim pushom bila ključ.

Warlordi opereriraju po mapi u regularnim intervalima, te sa svojim neutralnim posjedima presjecaju granica vas I vaših protivnika. Sa pomno isplaniraom ofenzivom, ili raznim diplomatskim akcijama možete uhvatiti neutralnog warlorda I dovesti ga na svoju stranu, I time učvrstiti svoju vlast I proširiti svoje kraljevstvo. Sa tako jednostavnim potezom, Firefly Studios je izbacio tzv. “mid-game slump”, dio svake Stronghold partije koji je dosadan jer smo prošli ranu fazu gradnje, ali nismo još skupili dovoljan broj vojnika za finalni napad.

Veliko finale svake Stronghold igre jesu upravo te završne bitke. Ogomne količine vojnika, siege engine-I, razne zamke, kopanje tunela, bitka na zidinama, uništavanje vrata. Ogromne doze adrenalina. Doduše, u ovoj igri je možda upravo ta završna bitka I najgore napravljena. Umjesto defenzivnog pristupa igri, gdje bi kod završne bitke uvijek igrači pazili kako su napravili svoj grad, u Stronghold: Warlords veći naglasak je stavljen na samo kontroliranje battlefielda, tj. igra preferira završne bitke da se odvajaju na otvorenom polju, a ne na zidinama. Vrlo različit koncept od ostalih modernih klasika.

Kampanje su vrlo dobro napravljene. U svakoj (a ima ih 5) naučiti ćete neki novi aspekt igre, te će vas igra sa određenom dozom polaganog učenja vrlo lagano spustiti u svoj svijet I spremiti vas za igranje. Jest, iz tog razloga neke misije su malo dosadnije od drugih, tako da bi vaš dojam mogao rasti I padati od kampanje do kampanje. Primjerice, finalna misija prve kampanje je napravljena u stilu uništenog dvorca koji se herojski pokušava na jedvite jade obraniti, međutim, par taktički pozicioniranih strijelaca će riješiti misiju u par minuta bez ikakvog problema. S druge strane, postoji veliki broj vrlo uzbudljivih, teških I zanimljivih misija, stoga toplo preporučam prelazak svake od datih kampanja.

Vizualno, Sronghold: Warlords je prosječan. Nije niti najeljepša igra u ulici, ali je dalek od najružnije. Svojim teksturama uspjeva dočarati određeni scale igre, dubinu I detalje, samo ne u najljepšem smislu. Glavna prednost je vrlo dobra optimizacija igre. Pod najvećim bitkama nisam niti jednom osjetio nikakvo “štucanje”, nisam primijetio veći pad FPS-a te se igra općenito vrlo dobro ponašala. Ono što me nije impresioniralo jest izgled građevina. Svaka građevina izgleda gotovo identično, tako da mi je iz prve trebalo nešto vremena da otkrijem koja zgrada čemu služi.

Također, volio bih da postoji određena raznovrsnost između vojnika. Iz daljeine ne može se odmah primijetiti čiji je vojnik, niti koja je vrsta vojnika. To možda neće smetati većini igrača, ali ja smatram da postoje određene RTS stavke koje se jednostavno u svakoj strateškoj igri moraju ispuniti. Raznovrsnost trupa I razlika među građevinama su definitivno jedne od stavki.

Sve u svemu, možete pronaći puno stvari koje ćete zavoliti u Stronghold: Warlords. Na kraju dana, igra je uspjela napraviti ono što je naumila , a to je spojiti okorjele Stronghold gamere sa novima kroz implementaciju novih mehanika I novog načina igre. Tu je ostala ona stara čar građenja dvoraca I utvrda, brzi rush do prvih resursa I čuvanje istih od protivnika. Međutim, Južnoazijska kultura mi osobno nije legla u Stronghold tematici, te smatram da je tematika Crusader serijala puno bolja.

Igra naravno nije lišena stvojeg klasičnog humora. Još uvijek ćete naletiti na poneku smiješnu izreku, te zanimljivo ponašanje AI protivnika. Uspjela je ukomponirati stari duh Strongholda sa novim ruhom. Pravo je pitanje je li to dosta? Hoće li to potrajati? Igra ima jako puno potencijala, multiplayer je izvrsno napravljen, sve je ovdje. Hoće li dovoljno igrača pokupiti igru I nastaviti je igrati? Ja osobno hoću, igra mi se zaista svidjela te smatram da ima puno potencijala. Od prvog trenutka kada sam je upalio do sada kada pišem ovu recenziju odigrao sam barem 6-7 sati I uživao sam svake minute. Vjerujem da ću I nastaviti uživati u Strongholdu, I nadam se da ćete mi se I vi pridružiti. Samo zapamtite, once more unto the breach…..

[/vc_column_text]
8.0

Author's rating

Overall rating

Dizajn
6.0
Zvuk
7.0
Replay
9.0
Gameplay
8.0
Zabava
10.0
The good
  • drugačiji RTS od ostalih
  • savršeno ukomponiran duh starog Strongholda sa novim ruhom
  • incentiva za small scale skirmish tokom srednjeg dijela igre
The bad
  • loše napravljena tema igre
  • teško razlikovanje građevina I vojnika
About author
lukablazevic

Luka Blažević

Najveće dijete redakcije, iako po godinama bi trebao biti "odrastao". Obožava knjige i filmove, pogotovo fantasy žanr. U slobodno vrijeme čita, uči, game-a i najvažnije, živcira Adija.